U praksi su zabilježene uštede na razini zgrade u svim zgradama u Hrvatskoj i Europi, i to u prosjeku od 10% do 30%. Pod pojmom „ušteda“ podrazumijeva se smanjenje ukupne potrošnje toplinske energije na glavnom mjerilu toplinske energije ugrađenom u podstanici zgrade u sezoni nakon ugradnje razdjelnika i termostatskih setova, u odnosu na sezonu prije ugradnje, svedeno na jednake temperaturne uvjete.
Pri tome je važno napomenuti da, iako je ušteda postignuta na nivou zgrade, ne znači da su svi stanari u zgradi uštedjeli. Individualni rezultati ovise o nekoliko faktora: regulaciji dotoka topline s termostatskim setom (ako stanari ne smanje temperaturu, uštede neće biti), položaju stana u zgradi (stanovi na rubu zgrade ili stanovi iznad prolaza trošit će više energije da bi se zagrijali na komfornu temperaturu), stanju stolarije u stanu, izolaciji i slično. Razdjelnici ne garantiraju uštedu jer ona ovisi prvenstveno o ponašanju stanara i karakteristikama stana. Ono što razdjelnici garantiraju jest da individualna potrošnja kod korisnika u konačnici utječe na ukupni račun za grijanje.