Mjerenje potrošnje toplinske energije

Mjerenje-potrosnje-toplinske-energije

“Stari” način obračuna grijanja

Sve zgrade u Republici Hrvatskoj izgrađene prije 2005., a koje su spojene na centralizirane toplinske sustave, potrošnju toplinske energije mjere na zajedničkom mjerilu. Raspodjela troškova za isporučenu toplinsku energiju vršila se prema udjelu površine svakog stana u ukupnoj površini zgrade.

Takav način obračuna je demotivirajući u smislu racionalizacije ponašanja i smanjenja troškova grijanja promjenom ponašanja, odnosno navika stanara.

 

Obračun grijanja po potrošnji

Obračun potrošnje po modelu „platim koliko potrošim“ moguć je jedino ugradnjom individualnih mjerila toplinske energije ili razdjelnika topline. Iskustvo pokazuje da nakon prelaska na obračun grijanja po potrošnji stanari bolje reguliraju toplinu u prostorijama, a 1 ºC niža temperatura znači 6% manje potrošene toplinske energije.

Nakon uvođenja obračuna grijanja po potrošnji, stanari se lakše odlučuju na zahtjevnije investicije u energetsku učinkovitost zgrade, kao što su obnova fasade, zamjena stolarije, kotlova i slično.

 

Primjer obračuna po potrošnji

Obračun se najjednostavnije može prikazati na primjeru zgrade s deset stanova od kojih osam stanova ima ugrađene razdjelnike topline.

Obračun potrošnje toplinske energije na zajedničkom mjerilu, za dva stana koja nisu ugradila razdjelnike, vrši se prema udjelu površine tih stanova u ukupnoj kvadraturi zgrade, s time da se udio površine ta dva stana uvećava za korektivni faktor koji iznosi 2.

Preostali dio energije (ukupna energija izmjerena na zajedničkom mjerilu umanjena za obračunatu energiju za dva stana bez razdjelnika) raspodjeljuje se na preostalih osam stanova temeljem udjela registriranih razdjelnicima topline, odnosno prema udjelu površina.

UPOV – postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u površini svih samostalnih uporabnih cjelina (%),

UR – postotak isporučene toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije koji se obračunava prema udjelu broja očitanih impulsa u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju očitanih impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama (%),

Izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 27/15) dodatno su određene još dvije stvari u raspodjeli isporučene toplinske energije koje se izračunavaju prije podjele na Upov i Ur, a direktno utječu na sam postotak ovih dviju vrijednosti. Te veličine su sljedeće:

GU – granični uvjet (%)

GBI – granični broj impulsa

Matematičkim formulama propisanim Pravilnikom dolazi se do izračuna ove dvije vrijednosti koje u konačnici donose i omjere Upov i Ur, gdje je važno napomenuti da ukoliko je GU>30, GU postaje Upov, a Ur=1-Upov.

 

O razdjelnicima

Razdjelnici topline su uređaji koji omogućuju raspodjelu ukupne potrošnje toplinske energije zgrade na pojedine stanove po stvarnoj potrošnji.

Razdjelnici se ugrađuju na sve radijatore u pojedinom stanu. Registriraju udio potrošene toplinske energije pojedinog radijatora u impulsima. Očitavaju se daljinskim putem, pomoću sustava za daljinsko očitavanje koji se postavlja u stubište zgrade. Razdjelnici moraju odgovarati propisanoj tehničkoj normi i ne trebaju se umjeravati (baždariti).

 

Prednosti razdjelnika

Ugradnjom razdjelnika topline ostvaruje se obračun grijanja po stvarnoj potrošnji, čime se stanari motiviraju na racionalno korištenje toplinske energije i postizanje energetskih i financijskih ušteda.

Korištenjem razdjelnika i prelaskom na obračun grijanja po potrošnji ne postižu se automatske uštede. Za to je potrebno je osigurati mogućnost regulacije topline na svakom ogrjevnom tijelu (radijatoru), što se postiže ugradnjom termostatskog seta (ventila) na svaki radijator u stanu ili poslovnom prostoru. U nekim slučajevima, preporučuje se i ugradnja sustava za balansiranje koji se ugrađuje na usponskim vodovima cijevnog razvoda grijanja.

 

Kolike su uštede?

Dosadašnja iskustva pokazuju da su u prosjeku, na nivou stambene zgrade, u slučaju ugradnje razdjelnika uštede od 20 i više posto.

 

Preduvjeti za uštede

Potrebno je naglasiti da neće svi stanovi u zgradi ostvariti jednake uštede, odnosno u pojedinim stanovima može doći i do povećanja mjesečnih računa za grijanje. Međutim, to su stanovi koji stvarno i troše znatno više topline nego što je trenutno plaćaju, u slučaju obračuna po površini.

Oni stanovi koji troše znatno manje nego što stvarno plaćaju mogu ostvariti uštede i do preko 50%.

Energo d.o.o. je u periodu od 2011. do 2013. godine., u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Gradom Rijekom, proveo projekt „Futura“ za ugradnju razdjelnika i termostatskih ventila. Projekt „Futura “ je pokrenut kako bi se korisnicima omogućila potpuna kontrola nad potrošnjom i plaćanje onoga što je zaista potrošeno. Na natječaj su mogućnost prijave imale sve stambene zgrade na distributivnoj mreži toplinske energije Energa.

Ukupni rezultati od oko 60°% ugrađenih razdjelnika i termostatskih ventila ukazali su na visoku razinu osviještenosti korisnika toplinske energije o temi energetske učinkovitosti.

Ukupni rezultati projekta „Futura“:

  • 24.759 razdjelnika
  • 23.730 termostatskih ventila
  • 95 stambenih objekata (6.298 stanova cca. 60% od ukupnih 10.010)
  • 5.981 mil. kn (Grad Rijeka i FOND)

 

Zakonodavstvo

Ugradnja razdjelnika, kao i modeli raspodjele i obračuna, definirani su Pravilnikom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, NN 27/15). Prema Pravilniku, ugradnja razdjelnika nije obaveza, već je isključivo stvar odabira i dogovora stanara.

Međutim, pristupanjem Hrvatske u Europsku uniju prihvatili smo obavezu direktive 2012/27/EU Directive on energy efficiency koja obavezuje sve članice EU na obaveznu ugradnju individualnih mjerila do 1. siječnja 2017. Sukladno tome, stupanjem na snagu Zakona o tržištu toplinske energije (NN 80/13) propisani su rokovi za ugradnju razdjelnika troškova toplinske energije i to prema sljedećem:

  • Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine izgrađene do dana stupanja na snagu ovog Zakona koje imaju više od 70 (sedamdeset) samostalnih uporabnih cjelina, a spojene su na toplinski sustav, dužne su ugraditi uređaje iz članka 33. stavka 1. ovog Zakona do 31. 12. 2015. u svaku samostalnu uporabnu cjelinu.
  • Svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine izgrađene do dana stupanja na snagu ovoga Zakona koje imaju 2 (dvije) ili više samostalnih uporabnih cjelina, a spojene su na toplinski sustav dužne su ugraditi uređaje iz članka 33. stavka 1. ovog Zakona do 31. 12. 2016. u svaku samostalnu uporabnu cjelinu.
  • U zgradi/građevini mogu se ugrađivati uređaji samo jednog proizvođača mjernih uređaja kojega vlasnici samostalnih uporabnih cjelina u zgradi/građevini slobodno izaberu, a kako bi se omogućio jedinstveni sustav očitanja i naplate isporučene toplinske energije.